Posavski gonič - 1.dio

Ako proučimo današnje nazive pasmina pasa, onda vidimo da su već od najstarijih vremena pasmine dobile ime ili po pokrajinama i zemljama gdje su nastale, ili po narodima koji su ih uzgajali. Malo je pasmina prozvano po uzgajivačima (koji su ih selekcionirali), ili je pak pasmina dobila ime na neki drugi način.

Posavski gonič dobio je ime po Posavini, nizini uz rijeku Savu u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske koja je dugačka oko 400 km, prostire se od utoka rijeke Sutle u rijeku Savu do Beograda, gdje se rijeka Sava ulijeva u Dunav.
Pod pojmom Posavina u užem smislu riječi podrazumijeva se područje uz rijeku Savu nizvodno od Zagreba.

Na osnovu pronađenih slika, zapisa i opisa, može se sa sigurnošću reći da se posavski gonič uzgaja u Hrvatskoj više od 500 godina.

Za prikupljanje ovih dokaza pregledana je kinološka, zoološka i stočarska literatura koja je bila dostupna.

U literaturi sa kraja prošlog i početka ovog stoljeća nalazi se da goniči Balkana vode porijeklo od „žutog turskog goniča“ (ili žutog turskog psa), a može se sa sigurnošću tvrditi da se misli na posavskog goniča.
To nije pas kojeg su Turci doveli sa sobom prilikom svog prodora na Balkan, nego je to pas kojeg su Turci zatekli na Balkanu, a on je tu bio poznat i uzgajan prije njihovog dolaska. Međutim, Turci su kao strastveni lovci upoznali posavske goniče i otpočeli ih uzgajati.
Kasnije se smatralo, kako su Turci bili na Balkanskim prostorima 6 stoljeća, da su to turski psi koji su sa Turcima stigli na Balkan.