Samojedi su sibirski psi koji odlično podnose niske temperature. I u starosti ostaju razigrani i uvijek željni igre, a u psećem svijetu poznati su kao najnasmijaniji i psi koji obožavaju djecu i ljude.
Samojed potiče iz Rusije i spada u velike pasmine tipa špic, u rase koje su nekad čuvale stada. Prepoznatljivi su po snježnobijeloj boji krzna koje je gusto i ima dva sloja. Ime je dobio po sibirskom starosjedelačkom narodu Samojedima, nomadima koji se bave uzgajanjem irvasa. U Evropi su poznati i po imenu bjelkier.
Njihov rep ih čini upečatljivim psima, jer je baš kao i kod aljaskih malamuta visoko savijen preko leđa, tako da pada na jednu stranu tijela. Zanimljivo je da tokom ledenih dana samojedi spavaju tako što rep prebace preko njuške, kako bi im bilo toplije. Takođe, na prostranstvima Sibira, nomadski narodi često su od njihove dlake pleli odjevne predmete jer je odličan izolator i slična je angori. U sibirskim tajgama vukli su i saonice, a tokom noći spavaju uz i preko nogu svojih vlasnika kako bi ih grijali. Takođe, na dalekom sjeveru oni su hrabri zaštitnici svojih porodica od divljih zvjeri poput vukova i medvjeda.
Dlaka i njega
Kako potiču iz predjela sjeverozapadne Rusije i zapadnog Sibira, poznatima po ekstremno niskim temperaturama, krzno samojeda je gusto i odličan je izolator. Sastoji se od dva sloja –-donjeg koji je gust i s kratkim dlakama, gusto zbijenim, dok je gornji sloj njihova paperjasta duga dlaka, najčešće potpuno bijela ili sa srebrnim odsjajem. Donji sloj dlake veoma se linja jedanput do dvaput godišnje, kad je smjena godišnjih doba. Nažalost, ne linjaju se samo tada, već i tokom cijele godine, pa će njihova dlaka često prekrivati vašu garderobu i namještaj u stanu. To znači da će usisivač postati vaš najbolji prijatelj. Međutim, stručnjaci su ih uvrstili u "nealergene" pse, tako da je potrebno samo da ih redovno četkate i do alergija ne bi trebalo da dođe.
U sezoni linjanja (najviše u proljeće), trebalo bi ga četkati svaki dan, a kad se ne linja mnogo, onda je dovoljno dvaput nedjeljno. Kad je riječ o kupanju, vašeg samojeda trebalo bi da kupate jedanput u osam nedjelja. Kupanje može biti veoma izazovno zbog guste dlake, a o sušenju i češljanju da i ne govorimo. Zato se većina vlasnika samojeda odlučuje da negu krzna svog mjezimca prepusti iskusnim grumerima.
Zube bi trebalo da mu perete najmanje dva do tri puta nedjeljno. Ukoliko sam ne uspije da ih skrati hodanjem i trčanjem, nokte mu secite jednom do dva puta mjesečno. Ako čujete noktiće dok hoda, to je siguran znak da su predugi. Takođe, provjeravajte uši svog samojeda i čistite ih jedanput nedjeljno. Nikad ne čistite unutrašnjost uha, već samo dostupan dio, na vrhu.
Karakter
Njihov temperament nadaleko je poznat. Mnogi ih nazivaju čuvarima beba jer obožavaju djecu, pa za ovu rasu nikako ne bi trebalo da se odlučite ukoliko želite psa čuvara, jer "opasni" samojedi ne postoje. Trebalo bi samo da budete svjesni da je samojed veliki pas, pa u igri može lako oboriti manju decu. Oni su uvijek svjesni svega što se dešava u njihovoj okolini, radoznali su i uvijek željni istraživanja, ali njihova osnovna odlika je da su uvek srećni i razigrani, pa imaju i nadimak nasmijani psi. Ipak, poznati su i po svom glasnom lavežu i laju svaki put kad se domu približi nepoznata osoba ili kad vam u kuću ulaze gosti. Naravno, u većini slučajeva to je samo njihov način da pozdrave goste, jer su veoma prijateljski nastrojeni, ali ako vam u kuću dolaze osobe koje se boje pasa, upozorite ih na glasan lavež svog ljubimca.
Samojedi se osim s mališanima i ljudima odlično slažu i s drugim psima, a ostaju razigrani i puni energije i u starijem životnom dobu. I za samojede, baš kao i za pse svih drugih rasa, veoma je važna rana socijalizacija - s različitim ljudima, psima, zvukovima, predjelima. Kako potiču iz Rusije, logično je da im ne prija toplo vrijeme, a samojedi nisu najbolji izbor za manje stanove i kuće. Idealan je za porodice koje žive u prostranoj kući, s velikim ograđenim dvorištem, u kome mogu da trče, istražuju, skaču i igraju se. Samojedi ne vole da su sami, jer su pasmina koja obožava da je stalno aktivna, i to napolju. Ukoliko ga dugo ostavljate samog, biće tužan i neutješan, jer on uživa da je s ljudima i da je pored njih.
Samojedi se najčešće najviše vežu za jednu osobu, ali obožavaju sve ukućane. Nije retkost da zbog svog instinkta, u dvorištu ili napolju love vjeverice, zečeve, pa čak i mačke. Čak i ako su odlično dresirani i poslušni, nije najpametnije pustiti ih s povoca ako u blizini ima manjih životinja, jer će ih gotovo sigurno pojuriti.
Trening
Ukoliko im ne pružite dovoljno mentalne i fizičke stimulacije imaju tendenciju da počnu da kopaju - zemlju, patos, tepih… Kako im je u genima zapisano da kontrolišu stada, nemojte se začuditi što će u igri stalno pokušavati da vas usmeravaju u pravcu u kome oni žele da se krećete.
Izrazito su inteligentni i prave su atlete, pa su tako odličan u agilitiju, vježbama poslušnosti, na izložbama su vrsni takmičari. Međutim, trening kod pojedinih primjeraka ove rase može biti i izazovan. Ne zato što su tvrdoglavi, već zato što im konstantno ponavljanje istih vežbi može postati dosadno. Zato, budite kreativni i uvek svom psu zadajte nove izazove.
Zdravlje
Kad je riječ o zdravlju, uglavnom nemaju većih zdravstvenih problema, ali postoje neka nasledna oboljenja karakteristična baš za ovu pasminu. Prije svih to je bolest bubrega koja se češće javlja kod mužjaka i manifestuje se poremećajem u stvaranju urina. Takođe, mogu biti skloni dijabetesu, naročito tokom sedme godine života, progresivnoj atrofiji retine (mrežnice oka) koja se javlja između druge i pete godine života, kad psi postepeno počinju da gube vid, a može se javiti i displazija kukova jer su krupni. Ove kuce pravi su gurmani, pa su viđeni kao psi s viškom kilograma, tako da bi na ishranu trebalo obratiti posebnu pažnju. Nikada im stalno ne držite napunjenu činiju s hranom, već ih hranite dva puta dnevno. Takođe, samojedi mogu patiti od glaukoma, kao i poremećaja rada štitne žlijezde. Međutim, ako psa nabavljate od stručnog i registrovanog odgajivača, vaš pas ne bi trebalo da ima nasledne bolesti.
Štenci
Kao i kod svih velikih pasmina, potrebno je da obratite posebnu pažnju na svoje štene u periodu između četvrtog i sedmog mjeseca života, jer će vašem samojedu kosti tada brzo rasti, pa postoji mogućnost povreda i lomova ako ga pustite da radi šta mu je volja. Pri kupovini šteneta gledajte da upoznate bar jednog roditelja, bilo bi idealno da to bude majka štenca. Tada ćete imati bolju sliku o tome u kakvog će psa izrasti malena bijela pufna. Kad birate psa, odaberite onog ni mnogo aktivnog ni onog koji se krije u ćošku.
Samojed je pravi izbor ako:
Želite većeg psa sa špicastim ušima i njuškom nalik lisici
Želite psa s gustom dlakom koji voli zimu
Provodite mnogo vremena napolju, volite šetnju i trčanje
Želite psa koji je prijateljski nastrojen
Samojed nije za vas ako:
Ne želite aktivnog i razigranog psa
Imate mali stan ili kuću
Ne želite energičnog psa koji mnogo laje i skače
Ne želite psa koji se linja
Brojke
12-13 godina je prosečan životni vek samojeda
51–56 centimetara su visoki mužjaci
46 do 51 cm je visina ženki
23-27 kilograma je prosečna težina samojeda
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.