Uzgaja se u vrtovima, na velikim plantažama u svim tropskim krajevima, osobito u području od Indije do Malezije, Japana, Kine i u Južnoj Americi. Traži bogato zemljište i mnogo vlage. Razmnožava se dijeljenjem korijena. U rano proljeće stave se komadi đumbira u dobru zemlju, a podanak se vadi kad je biljka stara 10 mjeseci. Cjevasta stabljika naraste do 1 metar u visinu. Koljasti listovi sjede na stabljici bez peteljke, a donja strana je mekano dlakava i rubovi su žute boje. Cvjetovi su blijedo žuto-zelenkasti s tri lista crno-purpurno-crvenoga kruništa, a cvate u rujnu. Korijen je čvornat podanak, sličan šaci sa spljoštenim, nepravilnim, kvrgavim prstima koji puže horizontalno u zemlji. Neoljušteni podanak je smeđe, a oljušteni bijele boje. Podanci su tvrdi i glatki, na prijelomu zrnati, s rijetkim i nježnim vlaknima. Podanak se upotrebljava kao začin i u ljekovite svrhe. Nakon što se izvadi iz zemlje, dobro se opere, oguli, stavi 24 sata u vodu, nasiječe na kolutiće i onda suši na suncu. Na tržnici u Australiji vidio sam razne vrste korijena ingvera, od malih do vrlo velikih. Preporučujem one srednje debljine, maksimalno 2 – 4 cm debele podanke đumbira.
Ljekovitost i primjena: Đumbir sadrži 1 – 2 % eteričnoga ulja koje se sastoji 50 – 60 % od zingerola i zingiberena, zatim borneola, cineola, citrala, felandrena, kamfena i seskviterpena. Ljuti okus (aroma) potječe od metilgingerola i gingerola. Znanstvena ispitivanja đumbira pokazala su da je on izvanredan lijek za visok tlak i aterosklerozu, prehladu, gripu i groznicu, smrzotine, herpes usana, kod povraćanja uslijed začeća, povraćanja i problema zbog putovanja, probavnih smetnji, nadimanja i kolika, slabe stolice.
Od svih ljekovitih biljaka on je na drugom mjestu po broju ljekovitih sastojaka (ima ih 23) koji uništavaju gljivice. U Peruu ga tisućama godina upotrebljavaju za uklanjanje poremećaja seksualne želje kod žena. Nije poznato negativno djelovanje biljke.
Čaj: 1 vrhom punu malu žlicu suhoga ili 2 vrhom pune žlice svježega podanka stavi se u 1 šalicu vrele vode, ostavi 15 minuta, procijedi, ohladi tako da se može piti, doda malo šumskoga meda te popije toplo i na gutljaje. Dnevno se pije duže vrijeme 2 – 3 šalice. Djeluje vrlo dobro u slučaju mučnine, reumatičnog artritisa, izostanka menstruacije, sprečava nastajanje moždanoga udara, jača tkivo srčanoga mišića, ublažava jutarnju mučninu i vrtoglavicu, ublažuje kašalj, snizuje visoku temperaturu. Ako je riječ o neplodnosti, premalom broju i slabe pokretljivosti spermija, slaboj jetri, visokom tlaku i kolesterolu, treba piti duže vrijeme 3 – 4 šalice ovoga čaja.
Sok: Ispreša li se 2 velike žlice đumbirovoga soka, doda 3 velike žlice ulja od sezama i pola velike žlice svježega soka od limuna, dobro izmiješa i triput tjedno utrlja u kožu glave, perut i seboreja će nestati. Kod išijasa se dnevno izmasira nekoliko puta ovom mješavinom i na to stavi plastična folija pa bolest postupno nestane. Sok ubija u crijevima opasne nametnike, gliste, a najopasnija među njima je japanska glista anisakis koja se dobiva jedenjem sirove ribe. Sok u roku od 4 sata izolira 90 % larvi glista, a za 16 sati ih potpuno uništi. Tjedan dana se uzima triput po jedna žlica soka. Radi preventive trebao bi se od vremena do vremena nekoliko dana uzimati ovaj đumbirov sok.
Tinktura: U stakleni galon stavi se 200 g suhoga ili 300 g sitno nasjeckanoga svježega podanka đumbira, doda 1 l dobre rakije od 40 – 45 %, dobro zatvori i 1 – 2 minute protrese, ostavi na toplom 2 tjedna i svaki dan po nekoliko puta promućka. Nakon 2 tjedna procijedi se kroz gazu, ulije u tamnu bocu, dobro zatvori i stavi natpis. Za poboljšanje probave uzima se dvaput dnevno po 30 kapi ove tinkture.
Začin: Kao začin se upotrebljava suhi i svježi đumbir u salatama, juhama, umacima, mesu, osobito od divljači, raznim kuhanim jelima itd. Jela dobiju fin okus, a u isto vrijeme đumbir djeluje protiv navedenih bolesti i smetnji. Posebno je dobar i koristan kao začin za dijabetičare.
